Sistem visokog obrazovanja u Crnoj Gori

1. Glavne karakteristike visokog obrazovanja u Crnoj Gori

Propisi koji regulišu oblast visokog obrazovanja

Zakon o visokom obrazovanju u Crnoj Gori usvojen je u oktobru 2003. godine, u istoj godini kada je Crna Gora zvanično postala potpisnica Bolonjske deklaracije. Izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju su usvojene u Skupštini Crne Gore 27. jula 2010. Glavne novine koje je novi Zakon o visokom obrazovanju uveo bile su:

  • Integrisani univerzitet;
  • Trociklični system studija;
  • Uvođenje ECTS-a;
  • Uvođenje dodatka diplome;
  • Savjet za visoko obrazovanje;
  • Osiguranje kvaliteta (unutrašnje i spoljašnje);

Vrste programa i kvalifikacija visokog obrazovanja

U vrijeme izrade i usvajanja novog zakona postojala je samo jedna javna ustanova visokog obrazovanja u crnoj Gori, Univerzitet Crne Gore. Zakon je pored toga predvidio mogućnost postojanja privatnih ustanova visokog obrazovanja.

Univerzitet Crne Gore obuhvata 19 fakulteta i 3 naučno-istraživačka instituta. Ovih 19 fakulteta nudi 79 studijskih programa. Visoko obrazovanje u Crnoj Gori je strukturirano kao trociklični sistem i uključuje:

  • Osnovne studije
  • Magistarske studije
  • Doktorske studije

U 2003/2004 pilot projektom je testirano uvođenje  zahtjeva Bolonjskog procesa na nekim studijskim programima. Sledeće godine je prva generacija studenata upisana na studijskee programe visokog obrazovanja u skladu sa novim zakonom. Na većini studijskih programa osnovne studije traju 3 godine. Ustanove visokog obrazovanja organizuju magistarske studijske programe u trajanju od jedne ili dvije godine ( u zavisnosti od trajanja dodiplomskih studijskih programa i koncepta organizacije postdiplomskih studija) Broj studenata upisan na dodiplomske i postdiplomske studijske programe se udvostručio u 2005/06. Stopa prolaznosti studenata koji studiraju u skladu sa Bolonjskim sistemom se značajno povećala. Ovo je značajno poboljšanje i jedan od najizraženijih pozitivnih rezultata u sprovođenju Bolonjskih principa. U 2006/2007 prvim studentima osnovnih studija koji su studirali u skladu sa Bolonjskim principima su dodijeljene diplome. Od 2004. godine principi ECTS-a, kao sistema sakupljanja i prenosa kredita za dodiplomske, postdiplomske (specijalističke i magistarske) i doktorske studije su obavezne za sve univerzitete i ustanove visokog obrazovanja u Crnoj Gori. Predmeti su ograničeni na jedan rok i svaki predmet se ocjenjuje u skladu sa ECTS poenima. Dodatak diplome zasnovan na zvaničnom Evropskom modelu se izdaje onima koji diplomiraju. Od 2006/07, dodatak diplome je obavezan za sve programe koji vode do stepena obrazovanja i besplatan je. Sadržaj dodatka diplome je dvojezičan, na engleskom i crnogorskom jeziku. Ako student studira na nekom od jezika manjina, onda se diploma i dodatak diplome izdaju na jeziku manjina. Studijski programi na osnovnim studijama su organizovani kao trogodišnji – 180 ECTS za većinu studijskih programa. Nakon još jedne dodatne godine, studentima može biti dodijeljena specijalistička diploma u iznosu od 60 ECTS (prva faza postdiplomskih studija), a nakon još jednegodine (takođe 60 ECTS), može biti dodijeljen stepen magistra.

Pristup visokom obrazovanju je zasnovan isključivo na akademskom učinku studenata tokom srednje škole, sa izuzetkom arhitektonskog fakulteta, akademija ( akademije likovnih  umjeetnosti, muzičke akademje, fakulteta za dramu) i sporta. Ne postoji razlika u pogledu postupka prijema za studente koji su stariji nego što je to uobičajeno (18-19 godina). Drugi ciklus akademskih studijskih programa daje direktan prstup trećem ciklusu. U cilju dobijanja pristupa doktorskim studijama, za većinu studijskih programa studenti moraju imati sakupljenih najmanje 300 ECTS kredita i najmanje 360 kredita za medicinske nauke. U okviru doktorskih programa studenti moraju zaraditi najmanje 180 kredita za dobijanje stepena. Doktorski programi uključuju obavezni predmetni rad i individualno istraživanje. Doktorska disertacija je završni dio studijskog programa, osim u umjetnostima, u kojima je to umjetnički program. Dostignuti naučni doprinosi se ocjenjuju prema broju naučnih publikacija.

Studijski programi u Crnoj Gori mogu  se podijeliti u dva toka:

  • Akademski studijski programi (akademske studije)
  • Primijenjeni studijski programi (primijenjene studije)

Jedino akademski studijski programi mogu voditi do diplome doktorskih studija, dok primijenjeni studijski programi mogu voditi do stepena magistra.

U ovom trenutku ima oko 21 000 studenata na Univerzitetu Crne Gore.

 Vrste ustanova visokog obrazovanja

Univerzitet Crne Gore je jedina javna ustanova visokog obrazovanja u Crnoj Gori. Prvi privatni univerzitet, Univerzitet Mediteran je počeo da radi 2006. godine. Univerzitet Mediteran obuhvata 6 univerzitetskih jedinica, sa 11 studijskih programa. Oko 2000 studenata trenutno studira na ovom univerzitetu. Pored privatnog univerziteta, postoji takođe i 7 individualnih privatnih fakulteta u Crnoj Gori, na kojima studira oko 2400 studenata. Po zakonu o visokom obrazovanju moguće je kreirati nove studijske programe, ali da bi koristila naziv Univerzitet, ustanova  mora imati najmanje 5 studijskih programa iz ri različite naučne oblasti. U skladu sa novim Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju, ustanova može imati status univerziteta, tj. koristiti termin “univerzitet” u svom nazivu, pod uslovom da obezbjeđuje najmanje pet različitih studijskih programa na dodiplomskom nivou. Od ovih pet različitih studijskih programa najmanje jedan mora imati dodiplomske, postdiplomske i doktorske studije.

U aprilu 2010. godine drugi privatni univerzitet, Univerzitet Donja Gorica je dobio licencu za rad. Novi univerzitet obuhvata 5 fakulteta.

 2. Podjela nadležnosti

Ministarstvo prosvjete i sporta (MPS) je najviši organ odgovoran za ukupnu obrazovnu politiku u zemlji. Pored Ministarstva, zakon iz 2003. godine, takođe je uspostavio Savjet za visoko obrazovanje. Savjet pored ostalog radi i kao akreditaciono tijelo i sprovodi spoljašnje ocjenjivanje preko svojih komisija. Savjet je imenovala Vlada Crne Gore 2004. godine. On se sastojao od 11 članova i odgovoran je za donošenje zaključaka, preporuka i mišljenja pristupačnih za javnost. Novim Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju povećan je broj članova savjeta na 13, uključujući predsjednika.Savjet je imenovan od strane Vlade na period od četiri godine.

Članovi savjeta se imenuju između eminentnih stručnjaka u oblasti visokog obrazovanja, nauke, tehnologije i umjetnosti, i iz oblasti ekonomije, društvenih djelatnosti i drugih relevantnih oblasti kao i studenata, u skladu sa aktom o imenovanju Savjeta. Najviše jedna polovina članova Savjeta može biti izabrana još jedan put uzastopno, u skladu sa aktom o imenovanju Savjeta. Vlada moće razriješiti člana Savjeta prije isteka roka na koji je imenovan, kada ocijeni da postoje razlozi za takvu odluku ili na lični zahtjev člana Savjeta. Sadašnji Savjet će nastaviti da radi do imenovanja novog.

 

3. Upravljačka tijela ustanova visokog obrazovanja

Upravljačka tijela Univerziteta su Upravni odbor, i njegova glavne uloge su definisane statutom Univerziteta. On je odgovoran za sledeće zadatke:

– uspostavljanje obrazovne, istraživačke, naučne i razvojne politike;

– primjenu statuta univerziteta;

– razmatranje i definisanje budžeta univerziteta;

– regulisanje školarine, uz odobrenje Ministarstva prosvjete i sporta;

– usvajanje pravilnika o raspodjeli državnog budžeta;

– imenovanje i razriješenje rektora, prorektora, dekana i direktora organizacionih jedinica univerziteta.

Za upravljanje univerzitetom odgovoran je rektor. Upravni odbor se sastoi od 13 članova – 7 predstavnika akademskog osoblja, 3 spoljna člana, 2 predstavnika studenata i 1 predstavnik neakademskog osoblja (Statut Univerziteta Crne Gore).

Senat se sastoji od rektora, prorektora, predstavnika svih fakulteta, akademija, institute, visokih primijenjenih škola, kao što je visoka medicinska škola i studenata. Studenti čine 15% članova cijelog Senata. Propisano je da  budu predstavnici studenata dodiplomskih, postdiplomskih I doktorskih studija. Kao najviše akasdemsko tijelo, Senat ima slijedeće funkcije:

– definiše opšta pitanja u vezi sa istraživačkim, naučnim I umjetničkim radom I nastavom na univerzitetu,

– bavi se strategijom za razvoj akademskih aktivosti na univerzitetu, uključujući osivanje novih studijskih programa, ukidanje postojećih studijskih programa, razdvajanje ili ovezivanje nekih već postojećih studijskih programa,

– dodjeljuje akademske titule,

– usvaja strukturu i sadržaj studijskih programa i predmeta,

– donosi odluke u postupku za dodjelu akademske titule doktora nauka,

– definiše predlog kandidata za postavljanje rektora,

– predlaže broj studenata za upis i takođe definiše kriterije i postupak upisa u skladu sa zakonom,

– definiše politiku i postupke za ocjenu akademskog uspjeha studenata,

– odgovoran je olakšavanje cjeloživotnog učenja,

– obezbjeđuje primjenu akademskih standarda i definiše pravila studiranja,

– definiše i sprovodi postupak za ocjenu kvaliteta nastave,

– dodjeljuje zvanje “emeritus”,

– primjenjuje kodeks akademske etike,

– donosi odluke o isključenju studenata sa univerziteta,

– bavi se strategijom za zaštitu prava intelektualne svojine.

Senatom predjedava rektor. Senat ima tri stalna strukvna vijeća: Vijeće za društvene nauke, Vijeće za umjetnost i Vijeće za prirodne i tehničke nauke. Nadležnost, sastav, trajanje mandata, način rada i donošenje odluka su definisani statutom Univerziteta.

Stručno tijelo fakulteta je je Vijeće fakulteta. Vijeće fakulteta se sastoji od dekana, prodekana, profesora i predstavnika studenata (ne manje od 15% od ukupnog broja članova vijeća). Vijeće fakulteta je nadležno za:

– praćenje rada studenata na fakultetu ili akademiji,

– pravljenje predloga Senatu u vezi sa izmjenama u strukturi i sadržaju studjskih programa i predmeta,

– imenovanje članova Senata i Vijeća Senata.

Fakultetom upravlja dekan. Fakultet može imati tri prodekana. Prema Zakonu o visokom obrazovanju, studenti su zastupljeni u upravnom odboru univerziteta, senatu i fakultetskim tijelima; najmanje 15% svakog tijela koje donosi odluke čine prdstavnici studenata (planirano je uključivanje predstavnika studenata u Savjet za visoko obrazovanje).

 

4. Finansiranje visokog obrazovanja

Univerzitet Crne Gore se finansira iz državnog budžeta. Ministarstvo prosvjete i sporta definiše predlog finansiranja. Vlada, uzimajući u obzir mišljenje Savjeta za visoko obrazovanje usvaja mjer za finansiranje visokog obrazovanja i, takođe propisuje metodologiju za raspodjelu sredstava. Prema tome, Vlada odlučuje o broju studenata koji će se finansirati iz državnog budžeta (približno 40% studenata, preostalih 60% postaju samofinansirajući)  slijedeći broj propisan u licenci javne ustanove i preporukama Ministarstva prosvjete i sporta. U skladu sa usvojenim izmjenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju privatne ustanove visokog obrazovanja mogu se finansirati iz državnog budžeta. Vlada, uz konsultaciju sa Savjetom za visoko obrazovanje, određuje broj studenata i iznos sredstava za finansiranje ovih studenata koji studiraju  na privatnim ustanovama određene oblasti koje su od javnog interesa.

 

5. Studentski doprinosi i finansijska podrška

Ne postoji razlika između takse koju plaćaju “tradicionalni studenti” i oni “netradicionalni”. Studenti koji studiraju na državnom univerzitetu imaju pravo da se prijave za: studentski smještaj, studentski kredit,  stipendije (za najbolje studente), i koncesiona putovanja. U skladu sa usvojenim izmjenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju, nema razlike između studenta na javnim i privatnim ustanovama visokog obrazovanja. I jedni i drugi imaju pravo na:

  • smještaj i hranu u studentskim domovima,
  • studentske kredite,
  • stipendije za talentovane studente,
  • dobijanje lokalnih i međugradskih troškova prevoza (za studente),
  • stručnu obuku, i
  • zdravstvenu zaštitu.

6. Licenciranje, osiguranje kvaliteta i akreditacija ustanova i/ili programa

Proces akreditacije počinje spoljnom evaluacijom.Ako ustanova prođe evaluaciju dodjeljuje joj se potvrda koja daje pravo za dodjeljivanje stepena. Spoljni ekspert može biti imenovan za člana komisije za spoljnu evaluaciju. Ministarstvo prosvjete i sporta  izdaje licencu za rad ustanovi, a takođe i mijenja ili oduzima licencu. Svaka ustanova visokog obrazovanja u Crnoj Gori, i novo osnovana I one već postojeće mora imati licencu za rad. Licenca određuje tip ustanove, maksimalan broj studenata koji se mogu upisati, kao i stepene i diplome koje može dodjeljivati. Akreditacija se izdaje za period od najviše tri godine. Reakreditacija nakon ovih tri godine se zasniva na izvještaju o spoljnoj evaluaciji ustanove i njenih studijskih programa, u skladu sa standaeima i procedurama koje propisuje Savjet za visoko obrazovanje. Certifikat o reakreditaciji je validan pet godina. Ako ustanova ne ispuni standarde za reakreditaciju, može nastaviti da radi najviše godinu dana, ali ne može primate nove studente tokom tog perioda. Ako ustanova nije u stanju da postigne standarde za reakreditaciju nakon uslovne godine, njena licenca se opoziva. Kada se ustanova jednom oduzme ne može se povratiti. Ustanova koja stekne akreditaciju od druge države ili agencije je u obavezi da podnese potvrdu o toj akreditaciji Savjetu za visoko obrazovanje. Savjet sprovodi vrednovanje ne državne akreditacije u skladu sa njegovim statutom.

Studenti su uključeni u tim za unutrašnju evaluaciju u procesu reakreditacije a takođe igraju aktivnu ulogu u osiguranju kvaliteta sprovođenjem anketa među studentima. Osnivači privatne ustanove visokog obrazovanja moraju da podnesu garancije o njihovom finansijskom stanju pokrivajući period od najmanje tri godine. ako ustanova prestane da radi, ona mora obezbijediti finansijsku podršku svim studentima već upisanim da nastave studije na drugoj akreditovanoj ustanovi u Crnoj Gori ili regionu.

Savjet je 2007. godine usvojio smjernice za reakreditaciju ustanova visokog obrazovanja i studijskih programa. Ustanove visokog obrazovanja sprovode unutrašnju evaluaciju. On se uglavnom sprovodi kroz anketiranje studenata i timova uspostavljenih za tu svrhu. Unutrašnja evaluacija se radi u skladu sa odredbama smjernica za reakreditaciju ustanova i studijskih programa. Unutrašnja evaluacija se sprovodi na svakoj univerzitetskoj jedinici od strane nominovanih timova i njihovi izvještaji se prezentuju Upravnom odboru Univerziteta Crne Gore. Odobreni izvještaj se dostavlja Savjetu za visoko obrazovanje na dalju postupanje. Savjet za visoko obrazovanje podnosi izvještaj komisiji spoljnu evaluaciju, koj je imenovana od strane Savjeta. U skladu sa Smjernicama, Univerzitet Crne Gore je reakreditovan, od strane redovno imenovane komisije EUA eksperata. Plan za dalji razvoj i poboljšanje procesa obrazovanja, kao i plan za razvoj naučnih i istraživačkih kapaciteta univerziteta u cjelini je usvojen na nivou jedinica u skladu sa preporukama komisije za spoljnu evaluaciju. Spoljna evaluacija pokriva period od najmanje pet godina. U skladu sa gore pomenutim smjernicama, eksterno osiguranje kvaliteta je izvedeno za dva univerziteta i tri pojedinačna fakulteta.

U skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju Savjet je odgovoran za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju. Svaki fakultet ima osobu odgovornu za osiguranje kvaliteta. U pogledu osiguranja kvaliteta, ustanove visokog obrazovanja moraju sprovesti samoocjenjivanje i ocjenjivanje i vrednovanje kvaliteta njihovih studijskih programa i radnih uslova. Samoocjenjivanje se izvodi kontinuirano, u skladu sa statutom ustanova, i moraju uključiti zainteresovane strane iz uprave ustanova, akademsko osoblje i studente. Metodi samoocjenjivanja se određuju prema kurikulumu, nastavnoj opremi, kvalifikacijama akademskog osoblja, nastavnim metodama, procentom prolaznosti, procentom diplomiranih i drugim neophodnim pokazateljima rada ustanove. Izvještaj o unutrašnoj evaluaciji je obavezan dio procesa akreditacije i reakreditacije. Studenti su uključeni u potupak samoocjenjvanja (na nivou fakulteta uključeni su svi studenti; na nivou univerziteta učestvuju preko predstavnika studenata). Upitnici se koriste kao instrument evaluacije. Proces unutrašnje evaluacije je još uvijek relativno nov. Važeći zakon o visokom obrazovanju propisuje određene standarde koje postupak evaluacije treba da dostigne. Prepreka koju Crna Gora treba da prođe u ovoj oblasti je trenutni nedostatak obučenih stručnjaka u oblasti osiguranja kvaliteta. Centar za osiguranje kvaliteta je osnovan na Univerzitetu Crne Gore 2008. godine, uz podršku WUS Austrija i IPA 2007 sredstava.

 7. Prijem

Kao najviše akademsko tijelo, Senat univerziteta predlaže  broj studenata koji će biti upisani u akademskoj godini, kao i određuje kriterije i postupak upisa, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju. Svaka ustanova visokog obrazovanja definiše sopstveni pravilnik o uslovima, kriterijima i postupkom upisa u prvu akademsku godinu. Upis studenata je zasnovan na javnom konkursu Univerziteta za sve studijske programe. Javni konkurs se objavljuje u dnevnim novinama i na veb stranici Univerzitet Crne Gore. Konkurs se objavljuje u drugoj polovini juna akademske godine, određujući prvi upisni rok. Ako je broj kvalifikovanih kandidata manji od propisanog broja, može se uvesti drugi ili čak treći upisni rok. Drugi rok se objavljuje u drugoj polovini jula, dok je treći upisni rok u drugoj polovini avgusta. Potencijalni studenti moraju imati završenu srednje obrazovanje da bi mogli da se upišu na ustanovu visokog obrazovanja. Upis se zasniva na rezultatima postignutim u toku srednje škole, i prema tome se utvrđuje rang lista. Za upis na određene studijske programe, dodatni ispti se mogu tražiti kao dodatni uslov, kao što je propisano u pravilniku. Strain državljani se mogu u pisati pod istim uslovima ka i Crnogorski državljani, ali njihove diploma moraju biti priznate.  Ako postupak priznavanja diploma nije završen, strain državljani se mogu upisati uslovno, pod predpostaavkom da je postupak priznavanja diploma već pokrenut. Strani studenti imaju status samofinansirajućih studenata.

 8. Organizacija akademske godine

Univerzitet određuje studijske programe, pravila studiranja, ispite i postupak ocjenjivanja, a ove informacije treba da budu otvorene i dostupne studentima. Studijska godina se organizuje u dva semestra: zimski i ljetnji. Upravni odbor odreuje posebnom odlukom početak semestra.Semestar studijskog programa traje 16 nedelja. Ispiti se organizuju u poslednjoj nedelji semestra. Nakon završetka semestra organizuje se drugi ispitni rok. Studijski program po godini iznosi 60 ECTS ili 30 ECTS po semestru.

 9. Sadržaj kurikuluma

Senat definiše strukturu i sadržaj studijskih programa i predmeta. Inicijativa za uvođenje novih studijskih programa dolazi sa fakulteta. Uvođenje novih studijskih programa obuhvata određene procedure za elaboraciju opravdanosti novih studijskih programa.  Postupak počinje na vijeću fakulteta. Senat na preporuku rektora imenuje komisiju za rad na razradi dokumentacije i sprovođenju drugih aktivnosti neophodnih za  definisanje novog studijskog programa. Kada se pripremi dokumentacija, vijeće fakulteta, Senat i Upravni odbor univerzitet je usvajaju. Kada je dokumentacija kompletirana u skladu sa Pravilnikom savjeta za visoko obrazovanje (Zahtjev za početnu akreditaciju studijskih programa, pravilnik o akreditaciji, kriteriji i standardi za akreditaciju), dokumentacija treba da bude akreditovana. Proces akreditacije je u nadležnosti savjeta za visoko obrazovanje, odnosno komisije koju imenuje savjet. Ako se studijski program mijenja za 30 ECTS, ne postoji potreba za akreditacijom.Kada mijenja sadržaj sudijskog programa, svaka univerzitetska jedinica mora podnijeti obrazloženje za to nadležnim tijelima Univerziteta.

10. Vrednovanje, napredovanje, potvrda i diploma

Najčešća oblik ocjenjivanja studenata je pismeno ocjenjivanje, ali postoji takođe i usmeno ispitivanje. Studenti koji su finansirani iz državnog budžeta, a koji nijesu ispunili kriterije za nastavak studija kao studenti koji se finansiraju iz budžeta mogu nastaviti studije kao samofinansirajući studenti. Obrnuto, samofinansirajući studenti koji su položili sve ispite mogu postati student koji će se finansirati iz budžeta ako postoji raspoloživih mjesta na njihovim studijskim programima. Ovi student se biraju na osnovu stečenih ECTS poena i akademskog učinka tokom njihovih sudija. Završni ispit je individualna elaboracija posebnih pitanja u oblasti u vezi sa studijskim programom. Nakon sticanja bečelor stepena, student se može prijaviti za stepen specijaliste, i/ili master stepen, nakon kojih može upisati doktorske studije. Studenti na dodiplomskim primijenjenim studijskim programima mogu napredovati do master stepena.

 11. Akademsko osoblje

Akademsko osoblje su profesori direktno uključeni u izvođenje studijskog programa. Akademska zvanja su sledeća: redovni professor, vanredni professor, predavač, i professor na visokoj stručnoj školi, koja je organizaciona jedinica Univerziteta.Saradnici u nastavi, viši lektori, lektori i laboratorijski asistenti su uključeni u realizaciju studijskog programa. Oni moraju biti studenti doktorskih studija (da posjeduju master stepen, osim laboratorijskih asistenata) i da održavaju prosječnu ocjenu B tokom studija. Sve kategorije akademskog osoblja osim redovnih profesora se imenuju od strane Senata Univerziteta na period od pet godina, na osnovu javnog konkursa. Jedino se redovni profesori imenuju na neodređeno vrijeme. U skladu sa usvojenim izmjenama i dopunama zakona o visokom obrazovanju izbor u akademska zvanja vrši univerzitet. Da bi mogli da koriste zvanje redovnog profesora moraju imati doktorski stepen, visok novo znanja u posebnim oblastima, koja su potvrđena objavljenim publikacijama u nacionalnim i međunarodnim akademskim časopisima, knjigama i momografijama, kao i kroz učešće na nacionalnim i međunarodnim skupovima, kongresima i konferencijama;  takođe moraju posjedovati pedagoške i oraganizacione vještine neophodne za akademski rad. Za zvanje predavača potreban je stepen doktora, objavljeni radovi u nacionalnim i međunarodnim akademskim časopisima, dobre rezultate u nastavi, i dobro znanje iz oblasti u pitanju.

12. Istraživačke aktivnosti

Postoje razni propisi koji regulišu istraživačke aktivnosti u Crnoj Gori, kao što su Zakon o naučno-istraživačkoj djelatnosti, Zakon o Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti i Strategija za razvoj naučno istraživačke djelatnosti. Zakon o visokom obrazovanju takođe sadrži dio koji se odnosi na oblast nauke i istraživanja.Među ciljevima visokog obrazovanja Zakon ističe:

  • uspostavljanje, poboljšanje i razvoj znanja, nauke, umjetnosti i culture;
  • prenos opšteg, naučnog i stručnog znanja i vještina kroz obrazovanje i istraživanje;

Istraživačka politika u Crnoj Gori se sprovodi:

  • kroz ukjučivanje istraživačkih ustanova i istraživača u Evropski istraživački prostor i međunarodne istraživaćke programe;
  • kroz nacionalne i međunarodne projekte (osnovna, primijenjena i razvojna istraživanja);
  • u prostorijama i korišćenjem neophodne opreme za istraživače;
  • od strane osoblja kvalifikovanog za istraživački rad i obuku istraživača i
  • kroz podsticanje programa koji doprinose porastu ukupnog standarda i pomažu izgradnji društva zasnovanog na znanju.

 

Istraživačke aktivnosti se finansiraju iz državnog budžeta, ali uglavnom kroz razne međunarodne programe. Jedan od najvažnijih instrumenata je FP7 program.

 

13. Saradnja univerziteta i preduzeća

Poslodavci nijesu direktno uključeni u definisanje kurikuluma. Kada pokrenu svaki studijski program ustanove su u obavezi da urade analizu potreba u pogledu tržišta rada, tako da opravdaju postojanje studijskog programa; prvenstveno moraju uzeti u obzir  zahtjeve tržišta rada, i mogućnosti zazapošljavanje studenata. Svaka ustanova visokog obrazovanja je uspostavila mehanizme saradnje sa određenim preduzećima/kompanijama  kroz sporazume o saradnji. U cilju regrutovanja budućeg osoblja, neke kompanije nude stipendije studentima i nagrade za najbolje student, i obezbjeđuju studentima mogućnosti za stažiranje i buduće zapošljavanje.

14. Međunarodna saradnja

Tempus program je u značajnoj mjeri podržao reform visokog obrazovanja u Crnoj Gori od 2001. godine, obezbjeđujući podršku razvoju kurukuluma i upravljanju univerzitetom,  a takođe i podršku Ministarstvu prosvjete i sporta u pogledu uvođenja novog zakona o priznavanju i vrednovanju obrazovnih isprava, da bi se kreirao nacionalni okvira kvalifikacija u visokom obrazovanju. Glavni doprinos Tempusa kroz projekte razvoja kurikuluma usmjeren je na reviziju i modernizaciju kurikuluma i uvođenje novih bečelor i master programa.  Projekti upravljanja univerzitetom su bili od najvećeg značaja za Univerzitet Crne Gore, posebno u vrijeme usvajanja novog zakona o visokom obrazovanju i statuta Univerziteta. Iskustvo i podrška stranih eksperata u ovoj fazi bila je od posebnog značaja za reform visokog obrazovanja u crnoj Gori, a to je ctvorilo osnovu za dalji razvoj sistema visokog obrazovanja.

Tempus IV kao nastavak prethodne uspješne faze programa, fokusiran je više na regionalne projekte usmjerene na civilno društvo, povezivanje sa tržištem rada i privredom, iako u fokusu i dalje ostaju projekti reforme kurikuluma i upravljanja univerzitetom. U pogledu međunarodne saradnje pored Tempusa, treba pomenuti CEEPUS program- Sentralno evropskim program univerzitetske razmjene, koji je počeo da radi u Crnoj Gori od akademske 2005/2006 godine. Ovaj program uključuje razvoj mreže centralno evropskih univerziteta, uspostavlja razne pojedinačne mreže, koje promovišu akademsku mobilnost uglavnom među studentima. Do sada je više od 200 studenata i akademskog osoblja bili u mogućnosti da  koriste prednosti mobilnosti u okviru CEEPUS programa. U ciljun povećanja mobilnosti studenata i osoblja brojne mjere su preduzete na nacionalnom i institucionalnom nivou, tako da univerziteti učestvuju u programima moibilnosti. Crna Gora je predsjedavala CEEPUS programom do marta 2010. Ministarska CEEPUS konferencija je održana u Bečićima i tom prilikom je potpisan CEEPUS III ugovor (2011-2018). Pored raznih bilateralnih i sporazuma o saradnji između Univerziteta Crne Gore i raznih Univerziteta širom svijeta, Univerzitet Crne Gore uspješno učestvuje u dva projekta u okviru nekadašnjeg Erasmus Mundus prozora za spoljnu saradnju, koji se nazivaju Basileus i JoinEuSEE. Dio studija se priznaje kada se student vrati na matičnu ustanovu. Postoji takođe određen broj stipendija koje crnogorskim studentima nude vlade drugih zemalja.